Slijedom suvremenih percepcija ženskog tijela te njegove valorizacije, također autoričinih aktualnih intimističkih istraživanja, serija autoportreta igra se pojmom žene u kvazi erotičnom, općeprihvaćenom društvenom i intimnonepoznatom individualnom okruženju. Kroz postojeći sustav vrijednosti propituje vlastitu erotičnost pri čemu se (auto)ironično osvrće na estetičnosti zadane nametnutim vizualnim, time nekako i intelektualnim pretpostavkama društva u percipiranju i tretiranju žena.