Eto nam žena

Položaj žena nakon Drugog svetskog rata se nalazi u fokusu ovog rada. Oslanja se na istraživanje koje je sprovedeno u saradnji sa Andrejom Dugadžić na projektu “Šta je nama naša borba dala?”, gdje smo kao rezultat kreirale online Arhivu antifašističke borbe žena BiH i Jugoslavije (www.afzarhiv.org). Rad govori o promjenama politika spram žena, poredeći period početka rata, njihove mobilizacije u ratne redove i pozadinsku borbu, te nakon rata njihovo učešće u izgradnji Jugoslavije, posebno na dobrovoljnom radu i period 50­ih, koji označava preokret, kada se žene ponovo pozivaju u svoje “prirodne” uloge majke, domaćice, vaspitačice, njegivateljice, gdje svjedočimo opštem trendu retradicionalizacije.

“Ona je otišla u rat jer je rat značio slobodu.
One su pale za slobodu.
Eto nam žena! Eto nam žena!
 Željne smo rada i napora. Naš rad je naša dužnost. Ovo više nije borba gdje se lije krv, sad se lije znoj. Na rad idemo s pjesmom. Mi kad radimo, mi baš zapnemo.” “Vaša je ravnopravnost zbrinuta i ona se podrazumijeva. Bojite li se vi da nećete dobiti demokratiju? Bojite li se da nećete imati prava za koja ste se borile? Ostvarimo postavljene zadatke.” “Pitanje rada sa ženama jeste pitanje bitke za novu majku, domaćicu, politički i prosvjetno zrelu ženu. Žena koja nauči 30 slova, neće postati prosvijećena žena, majka, domaćica.
Partija je postavila pred našu organizaciju vaspitanje djece. Da bi žene oslobodili, moramo ih osposobljavati za prave graditeljke socijalizma, jer su majke prvi vaspitači djece. Brak i porodica su pod zaštitom države.”