Gendernet na PitchWise-u!

Putem programa razmene u okviru Mreže kulturnih rodnih praksi, na PitchWise festivalu (8-11.9.2016.) su se predstavile umetnice Lejla Petrović, Helena Janečić, Olja Nikolić Kia i Biljana Kosmogina.

PitchWise kao ideja okuplja osobe koje rade na uspostavljanju  ravnopravnosti spolova i rodova djeluje i ostvaruje pozitivne promjene u direktnom okruženju kroz angažovanu umjetnost.

Ove godine PitchWise uvezuje i propituje javni prostor sa ličnom pričom – pokretom – dodirom i zvukom.

Umetnica Lejla Petrović (BiH) je prikazala rad Istjerivanje Vraga/Šejtana iz Eve/Have koji polazi od stereotipa da samo islam ima loš odnos spram žena, kao i stereotipa da je kršćanstvo u tom pogledu naprednije od islama. U fokusu instalacije nalaze se tri ženska reljefna torza koji predstavljaju savremenu ženu, koju su mitovi o postanku žene od muškarca, doveli do općeg prihvatanja prezira prema ženi. Ne samo prezira prema ženi od strane muškaraca, već i do unutrašnjeg samoprezira od strane žene. Žena je prisiljena da nosi teret krivnje star koliko i mit o izgnanstvu iz raja. Svoje tijelo, koje je izvor svih „problema”, po nalogu muškaraca treba da prekrije na istoku, ili da ga koriguje putem estetskih intervencija na zapadu, jer muška osuda je ujedno i osuda od Boga. Preko ženskih tijela su projecirani citati, vezani za ženu, iz Kur’ana i Biblije, bez nekog posebnog redosljeda i bez navoda o porijeklu istih. Čitajući citate vrlo je teško odrediti iz koje svete knjige dolaze, jer obje tretiraju ženu na isti način. Na taj način briše se granica između Istoka i Zapada i dovodi do besmislenosti pomenute stereotipe.

Umetnice iz Srbije Biljana Kosmogina i Olja Nikolić Kia su nastupile sa performansom U materinu! Performans U materinu! bavi se temom izdaje i ucene, ličnim iskustvom eksploatacije zasnovane na rodnim ulogama. Rad sadrži dve priče koje se izvode verbalno i telesno. Prva se bavi pitanjem ženskog neplaćenog rada i nedostatkom solidarnosti muških članova porodice, dok druga tematizuje seksualne ucene muškaraca u odnosu na žene, kao i pritisak kom smo podvgnute pri donošenju važnih odluka. Proces rada se temelji na brehtovskim poimanju teatra i njegovim Poučnim komadima, kao i na (ne)profesionalizmu, jednakosti i autodidaktizmu, u traganju za novim odnosima u polju rada, umetničke proizvodnje i proizvodnje uopšte. Naša iskustva pretačemo u umetnički čin rešene da sopstvenim glasom i telom oduzmemo mesto profesionalnom reprezentu i zastupamo sebe ne dozvolivši da budemo rekuperirane. U radu se služimo raspoloživim resursima, što nam omogućava da gradimo nezavisnost od sistema koji nas podjarmljuje. Koristeći se predmetima iz ličnog arsenala, koje i posedujemo jer smo opresirane, razračunavamo se sa patrijarhatom u šamanističkom činu iznošenja onoga što jeste, sa stavom da ne idemo ispod postojeće geste, već da u susretu sa publikom prekoračimo granicu i pokažemo da smo se pobunile.

 

Helena Janečić iz Zagreba je odr\ala radionicu Crtanje portreta.

Kroz radionicu je htjela naglasiti da ne postoji pravi ili krivi način crtanja portreta, već samo udoban i učinkovit način za sudionike. Imajući to na umu na radionici su prošli osnovnu geometriju, oblik i proporcije ljudskog lica, a od te točke svatko je crtao portret u svojim mogućnostima. Bitno je bilo da učesnici nacrtaju sve dijelove lica. Odaziv je bio jako dobar, bilo je između 20 i 30 ljudi. Nakon radionice je organizovana mala izložba nastalih radova.